RECENZIJE | HARI IVANČIĆ
fg+kontaktrecenzijeradovibiografija

  • “Dvoslojnost i/ili višeslojnost slika Harija Ivančića je apsolutna novina u našim i svjetskim relacijama, barem koliko je autoru ovih redaka poznato. Skoro godinu i pol dana, kako tvrdi autor, odvajale su se i padale uljene boje s platnene površine maksimalno zasićene materijalom, nakon čega ih je skupljao s poda i repetitivno nanosio na okomitu površinu”

    Berislav VALUŠEK, srpanj 2013.

    PROČITAJ VIŠE
  • “Mijenjala se sustavno, polagano, proosjećano, promišljeno, zrijući u duhu autora – tek stilnost njegovih djela. Od delikatne asocijativno-simboličke ikonike ranih devedesetih, do današnje slikarske sinteze u kojoj od mimezisa ostaje samo monumentalna dinamička konfiguracija crvenih, bijelih i sivih oranica koje ritmički, poput molitve idu gore, u nebesa”

    Gorka OSTOJIĆ CVAJNER, srpanj 2010.

    ravnateljica MSU Istre

    PROČITAJ VIŠE
  • “Kod Ivančićeva kidanja i rezanja platna postaja bitnom znatiželja naspram plodne konfrontacije dviju faza, dvaju slojeva ili dvaju entiteta slike. Kaptiranje slučaja, uključivanje stanovite aleatoričnosti ili ludičnosti, naš je slikar prihvatio kao šansu i izazov obogaćenja fakture, kušnju stvarnog „produbljenja“ zahtjevne problematike života oblika.”

    Tonko MAROEVIĆ, lipanj 2010.

    PROČITAJ VIŠE
  • “Naime, boja je nanošena u gustim slojevima, koji kao da se međusobno pretapaju ili dijelom preklapaju, prelazeći jedan preko drugog, ali ne prekrivajući donji sloj u potpunosti. Hrapavost, reljefnost pigmenta također nosi nešto izravnog, odlučnog, ”težačkoga”, tako da slika, unatoč organiziranosti i sređenosti, zadržava u sebi napon organskog života, sposobnost da se takoreći sama iz sebe obnavlja.”

    Tonko MAROEVIĆ, kolovoz 2007.

    PROČITAJ VIŠE
  • “U općoj vrtnji svega, Ivančić hoće – i može – učvrstiti svoje zemlje. Kažemo li još i to da nam, gledano s jezičnoga stajališta, nudi ponajčešće bijele i crvene zemlje, rekao sam da nam obećava bipolarnost svijeta: bijelo etera, kao bjelinu zračnoga i crveno krvi, kao crvenilo zemnoga – figure duha i tijela, astralnoga i tvarnoga.”

    Igor ZIDIĆ, lipanj 2003.

    ravnatelj Moderne galerije, Zagreb

    PROČITAJ VIŠE
  • “Tlo je, mišljeno kao zemlja, baza i oslonac, arhetipski svijet subjekta-svjedoka. Baza. Početak. Čvrstina. Urešen svjetlošću, taj se princip zemaljske čvrstine razgrađuje u čulni, pa i strastveni princip vječitog vraćanja istom.”

    Nataša ŠEGOTA LAH, svibanj 2001.

    PROČITAJ VIŠE
  • “Možemo se, dakako, žalostiti ili negodovati nad činjenicom da je svaki čovjekov zavičaj malen, tih ili nečujan. No, svaka je parcela našega života i jedini naš okvir, a o ljudskoj odnosno duhovnoj snazi ovisi hoće li usko mjesto i kratkotrajni trenutak postati očišćeni kutak i dotaknuti rubove basne, jedina vrata nebesa. ”

    Mladen PEJAKOVIĆ, prosinac 1999.

    PROČITAJ VIŠE

WP-Backgrounds Lite by InoPlugs Web Design and Juwelier Schönmann 1010 Wien