<\/p>\n
“Dvoslojnost i\/ili višeslojnost slika Harija Ivan\u010di\u0107a je apsolutna novina u našim i svjetskim relacijama, barem koliko je autoru ovih redaka poznato. Skoro godinu i pol dana, kako tvrdi autor, odvajale su se i padale uljene boje s platnene površine maksimalno zasi\u0107ene materijalom, nakon \u010dega ih je skupljao s poda i repetitivno nanosio na okomitu površinu”<\/p>\n
Berislav VALUŠEK, srpanj 2013.<\/p><\/p>\n<\/p>PRO\u010cITAJ VI\u0160E<\/a><\/li> “Mijenjala se sustavno, polagano, proosje\u0107ano, promi\u0161ljeno, zriju\u0107i u duhu autora – tek stilnost njegovih djela. Od delikatne asocijativno-simboli\u010dke ikonike ranih devedesetih, do dana\u0161nje slikarske sinteze u kojoj od mimezisa ostaje samo monumentalna dinami\u010dka konfiguracija crvenih, bijelih i sivih oranica koje ritmi\u010dki, poput molitve idu gore, u nebesa”<\/p>\n Gorka OSTOJI\u0106 CVAJNER, srpanj 2010.<\/p>\n “Kod Ivan\u010di\u0107eva kidanja i rezanja platna postaja bitnom znati\u017eelja naspram plodne konfrontacije dviju faza, dvaju slojeva ili dvaju entiteta slike. Kaptiranje slu\u010daja, uklju\u010divanje stanovite aleatori\u010dnosti ili ludi\u010dnosti, na\u0161 je slikar prihvatio kao \u0161ansu i izazov oboga\u0107enja fakture, ku\u0161nju stvarnog \u201eprodubljenja\u201c zahtjevne problematike \u017eivota oblika.”<\/p>\n Tonko MAROEVI\u0106, lipanj 2010.<\/p>\n<\/p>PRO\u010cITAJ VI\u0160E<\/a><\/li> “Naime, boja je nano\u0161ena u gustim slojevima, koji kao da se me\u0111usobno pretapaju ili dijelom preklapaju, prelaze\u0107i jedan preko drugog, ali ne prekrivaju\u0107i donji sloj u potpunosti. Hrapavost, reljefnost pigmenta tako\u0111er nosi ne\u0161to izravnog, odlu\u010dnog, \u201dte\u017ea\u010dkoga\u201d, tako da slika, unato\u010d organiziranosti i sre\u0111enosti, zadr\u017eava u sebi napon organskog \u017eivota, sposobnost da se takore\u0107i sama iz sebe obnavlja.”<\/p>\n Tonko MAROEVI\u0106, kolovoz 2007.<\/p>\n<\/p>PRO\u010cITAJ VI\u0160E<\/a><\/li> “U op\u0107oj vrtnji svega, Ivan\u010di\u0107 ho\u0107e \u2013 i mo\u017ee \u2013 u\u010dvrstiti svoje zemlje<\/i>. Ka\u017eemo li jo\u0161 i to da nam, gledano s jezi\u010dnoga stajali\u0161ta, nudi ponaj\u010de\u0161\u0107e bijele<\/i> i crvene zemlje<\/i>, rekao sam da nam obe\u0107ava bipolarnost svijeta: bijelo<\/i> etera, kao bjelinu zra\u010dnoga i crveno<\/i> krvi, kao crvenilo zemnoga \u2013 figure duha i tijela, astralnoga i tvarnoga.”<\/p>\n Igor ZIDI\u0106, lipanj 2003.<\/p>\n “Tlo je, mi\u0161ljeno kao zemlja, baza i oslonac, arhetipski svijet subjekta-svjedoka. Baza. Po\u010detak. \u010cvrstina. Ure\u0161en svjetlo\u0161\u0107u, taj se princip zemaljske \u010dvrstine razgra\u0111uje u \u010dulni, pa i strastveni princip vje\u010ditog vra\u0107anja istom<\/i>.”<\/p>\n Nata\u0161a \u0160EGOTA LAH, svibanj 2001.<\/p>\n<\/p>PRO\u010cITAJ VI\u0160E<\/a><\/li>ravnateljica MSU Istre<\/h6>\n<\/p>PRO\u010cITAJ VI\u0160E<\/a><\/li>
ravnatelj Moderne galerije, Zagreb<\/h6>\n<\/p>PRO\u010cITAJ VI\u0160E<\/a><\/li>