<\/p>\n
Svaka je izlo\u017eba, zapravo, \u0161etnica kojom slikar sam, a za njim i mnogi drugi, prolaze njegovim \u017eivotom; zastajkuju gdje treba i ne treba, gdjekad ne\u0161to naslute i spoznaju, \u010de\u0161\u0107e nestanu kao da nigdje nisu ni bili: ne znaju \u0161to su vidjeli, ne o\u0107ute ni\u0161ta, ni\u0161ta ne razumiju: ne uo\u010de da je slika sustav znakova, ne zamijete da je slikarstvo jezik.<\/p>\n
Jesam li, ba\u0161 zbog njih, toliko skrupulozan pa va\u017eem svaku rije\u010d da ne upadnem u klopku njihove sudbine prolaznika kroz Ne\u0161to kao prolaznika kroz Ni\u0161ta?<\/p>\n
Nisam napisao rije\u010d \u0161etnica<\/em> ni slu\u010dajno ni ovla\u0161: taj mi je terminus technicus<\/em> staroga dubrova\u010dkog ladanja poslu\u017eio kraj tolikih drugih naziva \u2013 kao \u0161to su puti\u0107 (puteljak), staza (stazica), kora\u010di\u0161te (gazi\u0161te), ili sintagmi: hodna staza, pristupni put i dr. \u2013 za najprecizniju mogu\u0107u poredbu umjetnikova \u017eivotnoga puta<\/em> (bio to cijeli put ili samo segment puta) sa stazom kojom \u010dovjek kora\u010da. Samo mi ta davna\u0161nja hrvatska rije\u010d u potpunosti odgovara, samo ona mo\u017ee izre\u0107i cijelu istinu o Putu. \u0160etnica<\/em>, naime, ozna\u010dava prostor \u201ckanaliziranoga\u201d hoda, hodali\u0161te pod nadzorom, prostor samokontrole, stazu kultiviranu i odr\u017eavanu, a ujedno crtu Reda u prirodinu Nadredu ili Neredu njezina rasta i bujanja, s nespornom zada\u0107om razdjelnice izme\u0111u ulju\u0111enog i prirodnog (ma kako malena ta kraljevstva bila, ma kako ome\u0111eni ti svjetovi bili).<\/p>\n Izlo\u017ebeni je prostor, doista, i onaj najmanji \u2013 svojevrsna \u0161etnica<\/em>: s jedne je strane djelo (svijet kulture), s druge je strane (simboli\u010dni) svijet Prirode ili Tehnike, svijet Neumjetnosti, koji \u017eivi bez potrebe za tuma\u010denjem, ot\u010ditavanjem, iluminiranjem. Jedan stariji i slavni prezimenjak slikarev, pokojni Ljubo Ivan\u010di\u0107, obi\u0161av\u0161i svoju retrospektivu u Modernoj galeriji u Zagrebu, godine 1979, uo\u010di otvaranja, rekao je rezignirano prijateljima: \u201cCili \u017eivot \u2013 a pro\u0111e\u0161 ga u p\u00f4 ure\u201d. Naravno, s obzirom na narav i opseg izlo\u017ebe, to se dalo u beskraj varirati: Moglo bi se, primjerice, re\u0107i: Pet godina rada \u2013 a pro\u0111e\u0161 ih u sedam minuta.<\/p>\n I sada\u0161nji je korak, uz slike Harija Ivan\u010di\u0107a, jedan takav razdjelni hod uz djela kojima su \u2013 s druge strane \u2013 sve one ideje raskida, svi oni (razdjelni) incidenti kojima se duhovi nejake produktivnosti, ali silnog erosa poricanja i potiranja drugog i tu\u0111eg, dosada\u0161njeg i \u201cstarog\u201d u ime nedefiniranog, neuobli\u010denog novog energi\u010dno protive. No dodajmo toj \u201cdrugoj strani\u201d da ne ponizimo mudrost ni (mogu\u0107u) istinu i ona djela ili manifeste raskida koji \u0107e se ovom (Ivan\u010di\u0107evu) idiomu suprotstaviti snagom svojih ne nu\u017eno neuvjerljivih argumenata o dovr\u0161enosti tradicijskoga (slikovnog) govora i neophodnosti novog jezika, sintakse, leksika. Spram toga, danas brojnog \u2013 mo\u017eda i ve\u0107inskog kriti\u010dkog svjetonazora \u2013 stoji, kao \u010duvar ove strane zbilje \u2013 i ove strane sna, za\u0161to ne? jedan mladi slikar, njegov m\u00e9tierski tradicionalizam, njegova mitskotradicijska ikonosfera (Zemlja, Gea), njegova ustrajnost u variranju teme, njegova pripremljenost za ozbiljan rad, njegova strast i nada da dobro ne mo\u017ee biti uzaludno, da se pozitivan rad ne mo\u017ee izgubiti u negativnom prostoru, nego da \u0107e, takvim nadanjima usuprot, opstati kao greben u oto\u010dju spasa. Nije mu, zbog toga opravdano pripisivati oholost, jer za taj epitet manje zasluga ima njegova ambicija nego ru\u0161ila\u0161tvo drugih. Istodobno, primje\u0107ujemo da vrijedi zadovoljstva kad kriti\u010dar primijeti da se najja\u010da i najplodnija \u017eila hrvatskog modernog slikarstva \u2013 u posljednjih nekoliko godina gotovo utrnula \u2013 ovako sjajno obnavlja: i kao \u017eanr i kao odre\u0111ena, posve razgovjetna misao i kao broj\u010dano obilat dotok vrjednota. Da \u0107e ona potaknuti i druge \u2013 nema dvojbe; mladi\u0107 je ponovo otvorio \u0161iroku stazu, kojoj su dra\u010de bile zakr\u010dile prilaz. Jesmo li svjesni \u0161to bi to moglo zna\u010diti? (I onkraj svijesti o trenuta\u010dnim limitima te sr\u010dane izvedbe).<\/p>\n Da vidimo: \u0161to je to bilo i \u0161to se to sada zbiva<\/em>? Hrvatska je moderna tradicija, u slikarstvu, kao svoj temeljni \u2013 egzistencijalni \u2013 \u017eanr ozna\u010dila \u017eanr pejza\u017ea<\/em>. Kraj nekoliko indikativnih pejza\u017ea Bele Csikosa, prvi veliki, dramati\u010dno monokromni krajolici u nas bili su oni Vidovi\u0107evi. No ni oni, unato\u010d svojoj nedodirljivosti ne bi mogli ponijeti naslov pejza\u017ene vrste<\/em> (\u017eanra); u svome najdubljem sloju oni su pripadali ispovjednim djelima najsenzibilnijega na\u0161eg slikara na razme\u0111u stolje\u0107a: i vi\u0161e su krajolici du\u0161e<\/em> nego \u0161to su predjeli svijeta<\/em>. K tome: misti\u010dke, simboli\u010dke marine. Rijetka pejza\u017ena djela Bukov\u010deva nisu, tako\u0111er, mogla afirmirati vrstu, a Medovi\u0107 i Crn\u010di\u0107 od prve su bili pejza\u017eni marinisti<\/em>. Onome kome bi zasmetalo \u0161to se time uspostavljala dvojbena (?) hijerarhija \u2013 po kojoj je slikati zemlju zna\u010dilo slikati pejza\u017e<\/em>, a slikati more zna\u010dilo slikati marinu<\/em> \u2013 treba re\u0107i da je to samo prosljedba izvornoga: hrvatski krajolik (starije: krajobraz) apostrofira u kraju<\/em> sliku zemlje (usp.: \u201cHvali more, dr\u017e\u2019 se kraja!\u201d). Isto je u engleskom (landscape<\/em>), njema\u010dkom (landschaft<\/em>), francuskom (paysage<\/em>), talijanskom (paesaggio<\/em>), \u0161panjolskom (paisaje<\/em>), gdje je temeljem germanskih slo\u017eenica ono land<\/em> = zemlja, a romanskih ono pays<\/em>, paes(e)<\/em>, pais<\/em> \u0161to \u0107e opet re\u0107i zemlja, kraj. S Ferdom Kova\u010devi\u0107em uspostavlja se \u2013 u neku ruku \u2013 \u017eanr pejza\u017ea, a ako je i\u010demu prigovoriti onda je to zamjedba da nas stilski njegov rukopis vra\u0107a konzervativnijoj varijanti impresionizma i da bih, za po\u010detak modernog pejza\u017eizma radije odabrao izraz koji bolje od Kova\u010di\u0107eva komunicira s idejama europske Moderne (u svim njezinim specifi\u010dnim varijetetima) pod sam kraj XIX. i po\u010detkom XX. st. Krenemo li od tih pretpostavki onda se na samom vrhu hrvatske (pejza\u017eisti\u010dke) Moderne sidri djelo Ljube Babi\u0107a, koje utjelovljuje nekoliko bitnih pretpostavki modernosti: kozmolo\u0161ki interes, kozmolo\u0161ku vizuru, op\u0107e svjetske i op\u0107e ljudske temate (Biblija i dr.). Od svih je Babi\u0107evih zna\u010dajki najva\u017enija bila kozmolo\u0161ka vizura, visoko dignuto o\u010di\u0161te iz kojega slikar, kao s planine, promatra duboke, zagubljene, ponorne slike zemlje i kretanje ljudimrava. Tada se ve\u0107 primijetilo da fizi\u010dko umanjivanje ljudskoga lika depersonalizira sadr\u017eaj slike, a potencira neka njezina strukturalna i tektonska obilje\u017eja. Babi\u0107 je, k tome, kao najza\u010dajniji na\u0161 likovni pedagog XX. stolje\u0107a, uspio gotovo sve svoje darovite \u0111ake inficirati svojim idejama (\u0160imunovi\u0107, Mu\u0161i\u0107, Motika, Gliha, Dul\u010di\u0107, Murti\u0107) ili ih barem navesti na ozbiljno promi\u0161ljanje krajolika (Steiner, Kopa\u010d, Vani\u0161ta, Lj. Ivan\u010di\u0107, Biffel), makar i u nekom drugom smjeru. No mo\u017eemo li to zahvaliti tek Babi\u0107u? Ili je pejza\u017e bio i op\u0107e mjesto<\/em> hrvatskog oka i hrvatske sudbine? Bio sam i ostao sklon takvom vi\u0111enju; jer su jo\u0161 neki zna\u010dajni hrvatski slikari (neovisno o Babi\u0107u) dali sna\u017ene vizije krajolika (Tartaglia, \u0160ulenti\u0107, \u0160ohaj, Job, Ka\u0161telan\u010di\u0107), a da i ne spominjemo one kojima je tradicionalnija interpretacija krajolika \u010dinila znatan dio njihove slikarske produkcije (Mi\u0161e, Buli\u0107, \u0160esti\u0107, Postru\u017enik, Ve\u017ea, Filakovac i dr.). \u201cKro\u010denje\u201d zemlje i obrana zemlje bile su stoljetnom hrvatskom opsesijom; a ogor\u010dena je borba za opstanak vo\u0111ena na crti propasti \u2013 na zadnjem mostobranu \u2013 to su slavne reliquiale reliquiarum<\/em> \u2013 u\u010dinila svoje: komad je tla bio motivom (hrvatske) zemne metafizike; naro\u010dito tamo gdje je zemlja bila kamen \u2013 gdje je uzimala cijelog \u010dovjeka, ali, tako\u0111er, ondje gdje je bila najotpornija. Samo su tako mogle nastati velebne vizije koje obilje\u017eavaju cijele opuse \u0160imunovi\u0107a i Glihe. Velika i mo\u0107na ta matica odvela nas je svojim elaboracijama (Tartaglia, \u0160imunovi\u0107, Gliha, Dul\u010di\u0107, Murti\u0107, Mu\u0161i\u010d, Motika,Vani\u0161ta, Lj. Ivan\u010di\u0107…) do apstrahiranja prirode i da apstraktne slike, dokazuju\u0107i svoju metafizi\u010dku narav i svoje mogu\u0107nosti u modernim jezicima. Primijetiti je, da je kroz apstraktna djela ovih majstora strujala krv; ona egzistencijalna energija postojanja, pa nikad nisu upadali u formalisti\u010dke \u0161ablone. Kada se, poslije svojih neposrednih prethodnika \u2013 da spomenemo samo Eugena Kokota \u2013 Hari Ivan\u010di\u0107 okrenuo zemlji bilo je vidjeti da je na djelu isti sindrom: obrana tla apoteozom, reduciranje orijentacijskih figuralnih znakova, kori\u0161tenje metafizi\u010dke umanjenice (pars pro toto<\/em>), prijevod globalne Geje u uspravljenu plo\u010du (\u010dime se aktualizira temeljna Glihina misao: da je zemlja velika kozmi\u010dka knjiga \u2013 listina, povelja \u2013 u koju je upisana na\u0161a sudbina).<\/p>\n Ivan\u010di\u0107ev je osobni doseg onaj repetitio<\/em> kojim on, bez \u017eelje za slikovitim \u2013 za igrom bez \u017eelje za uzbudljivim promjenama ritma i kolora, tek ponavljanjem horizontalnih slojeva (mahom) iste boje i njihovih (tako\u0111er) istobojnih razdjelnica \u2013 bitno: dvobojnim slikama \u2013 sivocrnim, crnobijelim, crvenocrnim, bijelocrvenim, da ostanemo pri paradigmatskom pojednostavljenju \u2013 predstavlja svijet kao red muke i red nesavladivoga i tako u nizovima od \u0161est do \u0161esnaest i vi\u0161e slojeva. Sada\u0161nji vodoravni slijed redova isti\u010de tektonsku \u010dvrsto\u0107u, stabilnost toga ustroja, njegovu nepokretnost, njegovu hijerati\u010dnost (gore i dolje), stalnost. U op\u0107oj vrtnji svega, Ivan\u010di\u0107 ho\u0107e \u2013 i mo\u017ee \u2013 u\u010dvrstiti svoje zemlje<\/em>. Ka\u017eemo li jo\u0161 i to da nam, gledano s jezi\u010dnoga stajali\u0161ta, nudi ponaj\u010de\u0161\u0107e bijele<\/em> i crvene<\/em> zemlje, rekao sam da nam obe\u0107ava bipolarnost svijeta: bijelo<\/em> etera, kao bjelinu zra\u010dnoga i crveno<\/em> krvi, kao crvenilo zemnoga \u2013 figure duha i tijela, astralnoga i tvarnoga.<\/p>\n Dok su se, u starijim njegovim slikama, diskretno pokazivali u jednom od dva gornja kuta, kubus ku\u0107e i pokoji \u010dempres \u2013 kao paradigme ljudskoga svijeta \u2013 s \u201ckatakombama\u201d, s \u201crovovima\u201d u \u201cpodzemlju\u201d, evociraju\u0107i izdaleka i neke davne pejza\u017ene \u0161ifre Biffelove \u2013 novije su slike bile okrenute drugom tipu ekspresije: on se vi\u0161e nije oslanjao o bachelardovske simbole ku\u0107e<\/em> i \u010dempresa<\/em>, nego je poruku slao grubljom materijalizacijom tla, s minimalnim brojem znakova. To ga je po\u010delo preporu\u010dati kao legitimna nasljednika mo\u0107noga Frane \u0160imunovi\u0107a: goyeskno \u0161krto, goyeskno \u0161kuro, goyeskno oporo. U tri rije\u010di: iskaz \u010duvara zemlje.<\/p>\n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “U op\u0107oj vrtnji svega, Ivan\u010di\u0107 ho\u0107e \u2013 i mo\u017ee \u2013 u\u010dvrstiti svoje zemlje<\/i>. Ka\u017eemo li jo\u0161 i to da nam, gledano s jezi\u010dnoga stajali\u0161ta, nudi ponaj\u010de\u0161\u0107e bijele<\/i> i crvene zemlje<\/i>, rekao sam da nam obe\u0107ava bipolarnost svijeta: bijelo<\/i> etera, kao bjelinu zra\u010dnoga i crveno<\/i> krvi, kao crvenilo zemnoga \u2013 figure duha i tijela, astralnoga i tvarnoga.”<\/p>\n Igor ZIDI\u0106, lipanj 2003.<\/p>\nIgor ZIDI\u0106, lipanj 2003.<\/h5>\n
ravnatelj Moderne galerije, Zagreb<\/h6>\n
ravnatelj Moderne galerije, Zagreb<\/h6>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"tekstovi_POST.php","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150"}],"collection":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=150"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1508,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150\/revisions\/1508"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=150"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=150"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=150"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}