<\/p>\n
Gledaju\u0107i Istru, njezina polja, oranice i gradi\u0107e na slikama Harija Ivan\u010di\u0107a prisje\u0107am se lijepih stihova Tina Ujevi\u0107a iz pjesme Produ\u017eeni svijet:<\/p>\n
Stara se zemlja buni \u0161to je ovako mala, Mo\u017eemo se, dakako, \u017ealostiti ili negodovati nad \u010dinjenicom da je svaki \u010dovjekov zavi\u010daj malen, tih ili ne\u010dujan. No, svaka je parcela na\u0161ega \u017eivota i jedini na\u0161 okvir, a o ljudskoj odnosno duhovnoj snazi ovisi ho\u0107e li usko mjesto i kratkotrajni trenutak postati o\u010di\u0161\u0107eni kutak i dotaknuti rubove basne, jedina vrata nebesa. Strah i zanos u zadanom svijetu pretvaraju \u010dovjeka u graditelja. Graditelj je bi\u0107e koje svijetu prila\u017ee izvjesni svijet po vlastitoj mjeri. Iz molitve podi\u017ee crkvu, prevr\u0107e zemlju da bude plodna, iz osje\u0107aja mjere sla\u017ee zvukove rije\u010di i zvukove instrumenata u prostor i vrijeme pjesni\u0161tva i glazbe.<\/p>\n Kad je taj graditelj slikar poput Harija Ivan\u010di\u0107a, on plohom i u plohi gradi dojmove o svijetu koji ga okru\u017euje. Slikar je osjetljivi graditelj vizualnog prostora. Svojim naporom ispituje i mjeri tri podru\u010dja: oblike u okolini, oblike vlastitog prostora individue, ali i samu sliku, koja je polje s osobitim na\u010delom reda.<\/p>\n Vjerujem da bi Ivan\u010di\u0107 potpisao istinu koju zapisuje Paul Val\u00e9ry: “Najmanji stvarni predmet ima vi\u0161e ‘dimenzija’ nego bilo \u010diji duh”. Ivan\u010di\u0107 je pa\u017eljiv promatra\u010d nebrojenih dimenzija stvari. Ne izmi\u0161lja, nego sabranom pozorno\u0161\u0107u otkriva jo\u0161 nevi\u0111ena lica okoline. Analiti\u010dkim radnjama mjeri razlike raznovrsnih likovnih veli\u010dina. Dobro odmjerenim crte\u017eom gradi likove; dobro odmjerenim odnosima stereometrijskih oblika gradi prostor; podjednako istom osje\u0107ajnom izmjerom raspore\u0111uje svjetlo i tamu, a napokon va\u017ee kromatske odnose, tople i hladne, pa njihove valere pridru\u017euje planarnoj i stereometrijskoj strukturi.<\/p>\n Ovo se analiti\u010dko pona\u0161anje doga\u0111a istodobno, pa ove radnje rastavljanja nisu ni\u0161ta drugo doli sinteza ili kompozicija raznih funkcija u jedinstvo slike, koje, u nedostatku to\u010dnijeg izraza, nazivamo do\u017eivljajem.<\/p>\n Dimenzije stvarnog predmeta, o kojima govori Val\u00e9ry, zna\u010dajke su njegove strukture. Kod Ivan\u010di\u0107a su plo\u0161ni i prostorni oblici u slu\u017ebi interpretacije karaktera opse\u017enog objekta. Upravo stoga Harijeva slika nije prijepis, nego slobodna kompozicija do\u017eivljaja s pomo\u0107u pomno izabranih elemenata likovnog registra. Ivan\u010di\u0107 je likovni graditelj: svoje dojmove izgra\u0111uje likovnim sredstvima i osobno im odre\u0111uje mjeru, te\u017einu i razlog. Spomenuti francuski pisac tako\u0111er primje\u0107uje da neke gra\u0111evine \u0161ute, druge govore, a izvjesne me\u0111u njima pjevaju. To su gra\u0111evine ljepote i to\u010dnog zvu\u010danja.<\/p>\n Stoje\u0107i pred Ivan\u010di\u0107evim likovnim gradnjama osje\u0107amo da ih stvara pa\u017eljivi promatra\u010d likovnih odnosa i da su upravo odnosi trajni motiv njegova rada.<\/p>\n Formalna svojstva Ivan\u010di\u0107evih slika, o kojima sam govorio, ostala bi ipak tek zaigranost likovnom slagalicom da im u podlozi nije dublja crta o kojoj govori Gorka Ostoji\u0107-Cvajner: “Autor je, naime, upravo opsjednut tlom i teritorijem iz kojega potje\u010de i na kojem radi, pa je njegova pasija konkretizirana karakteristikama kraja, zavi\u010daja, rodnog ishodi\u0161ta”.<\/p>\n Time stara zemlja Istra postaje jo\u0161 jednom zavi\u010daj ideala koji je navije\u0161ten ovim slikarstvom.<\/p>\n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “Mo\u017eemo se, dakako, \u017ealostiti ili negodovati nad \u010dinjenicom da je svaki \u010dovjekov zavi\u010daj malen, tih ili ne\u010dujan. No, svaka je parcela na\u0161ega \u017eivota i jedini na\u0161 okvir, a o ljudskoj odnosno duhovnoj snazi ovisi ho\u0107e li usko mjesto i kratkotrajni trenutak postati o\u010di\u0161\u0107eni kutak i dotaknuti rubove basne, jedina vrata nebesa. ”<\/p>\n Mladen PEJAKOVI\u0106, prosinac 1999.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"tekstovi_POST.php","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/162"}],"collection":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=162"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/162\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1506,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/162\/revisions\/1506"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=162"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=162"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=162"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n<\/em>mala se zemlja u prostor ne\u010dujno dalje mi\u010de,
\n<\/em>Stara je zemlja jo\u0161 jednom zavi\u010daj ideala,
\n<\/em>i basna zemlje u oprane skute nebesa ti\u010de.<\/em><\/p>\nMladen PEJAKOVI\u0106, prosinac 1999.<\/h5>\n<\/p>\n