<\/p>\n
Suvremenost \u010dini se, dokida kategoriju vremena u procesu promatranja, do\u017eivljavanja i svjedo\u010denja bitka. Prevareni smo od vremena ili nas je prevarilo vrijeme. Nismo u skladu. Vrijeme je ostalo tamo negdje, iza na\u0161ih le\u0111a. U bezvremenoj smo zoni lutanja i umjetni\u010dke skepse, umjesto sudjelovanjem svjedo\u010dimo vrijednosti sje\u0107anjem. Izmi\u010de nam i bit i bitak, a subjekt ostaje kao anonimno bi\u0107e bez interakcije sa svijetom, zahva\u0107eno u zamku sulude akceleracije i apsolutne tehnokracije. Stroj ratuje s kreacijom, jer po definiciji proizvodi serijski na zasadama zadanog programa umjesto prema prirodi stvarala\u010dke intuicije. Gdje se jo\u0161 nazire \u010dovjek, \u0161to sporim nadzorom pogleda promatra svijet? Gdje je prostor dostatan za uskla\u0111ivanje ritma srca s ritmom prirode, prostor autenti\u010dne ravnote\u017ee? Postoji li jo\u0161 uvijek pejza\u017e kao kategorija \u017eive neposrednosti? Osje\u0107amo li u o\u010dima vibraciju \u017eive boje, i u \u010dulima njezine sokove i gradacije? L’homme t\u00e9moin<\/em>, svjedo\u010di samo histeriju vlastita snala\u017eenja u svijetu kojem kao da vi\u0161e nije stalo do \u010dovjeka, ili pak, svjedo\u010di \u010dovjeka kojem vi\u0161e nije stalo do svijeta.<\/p>\n U toj nadasve crnoj slici stanja stvari, najve\u0107i stradalnik svoga poziva je umjetnik. Umije\u0107e (tehne<\/em>) ostaje bez potpore istine (aletheia-e<\/em>). Prirodna je u tom kontekstu glorifikacija povijesnih vrijednosti. Svjesno ili nesvjesno, potencija stvarala\u0161tva te\u017ei oploditi ostav\u0161tinu. Nastaviti se na nju kao na sam \u017eivot. To je tjeskobna igra, naporna, puna simnji i preispitivanja. Svaka se novonastala varijacija propituje zbog toga, nebrojenim repliciranjem naslu\u0107enih mogu\u0107nosti koje krije. Slikarstvo je u tom smislu, ubrzo po zavr\u0161etku Drugog svjetskog rata krenulo tragom upravo opisane sudbine svijeta, kojeg na\u0161a generacija dr\u017ei kao zbunjuju\u0107u ostav\u0161tinu na svojim rukama, sva u \u010dudu spram naslije\u0111a kojeg je te\u0161ko slijediti.<\/p>\n Slikarstvo je projurilo \u0161ezdesetih godina kroz svoju slavnu “estetiku brzine”, kroz svoje “redukcije” i “neformalnosti”, da bi preko cini\u010dne ilustrativnosti i svih oblika intelektualnih intervencija napokon, destruiralo svaku svoju autenti\u010dnu pretpostavku. Danas se ili ne slika, ili se pak slika u savezu s pro\u0161lo\u0161\u0107u. Na\u0161i suvremeni slikari, za koje smatramo ili osje\u0107amo da su vrijedni pa\u017enje, reanimiraju neku od povijesnih natuknica. \u010cine to eklekti\u010dnim pribrajanjima \u010ditavog niza povijesnih izvedenica ili, s druge strane sustavnom analizom jedne od naslu\u0107enih mogu\u0107nosti. U drugom slu\u010daju, kojeg bih zbog spomenutog, istra\u017eiva\u010dkog pristupa nazvala analiti\u010dkim modelom<\/em>, karakteristi\u010dni su vrlo produktivni ciklusi \u010ditavog niza srodnih slika koje \u0107e se u nizu spomenutih replika razlikovati me\u0111u sobom ponajvi\u0161e na teritoriju unutra\u0161njeg dinamizma prilikom kori\u0161tenja likovnih elemenata (boje, kompozicije, kadra\u2026).<\/p>\n Hari Ivan\u010di\u0107 pripada generaciji slikara zate\u010denih suvremenom krizom slikarstva i umjetnosti uop\u0107e. Isto tako, on pripada grupi strastvenih i upornih umjetnika, pa i nadasve tvrdoglavih kada se radi o istra\u017eivanju mogu\u0107nosti opstanka u zoni samo jednog (nesmetano kori\u0161tenog) medija. Hariju Ivan\u010di\u0107u strani su eksperimenti, multi medijalna istra\u017eivanja, dosjetke, intelektualna lutanja. Od svih suvremenih poroka, on \u0107e se pridr\u017eavati jedino one, vizualne komunikacije bez polemi\u010dnosti, kada je u pitanju eventualno, radikalnije suprotstavljanje re\u017eimu estetike ispunjenih o\u010dekivanja<\/em>.<\/p>\n Po zavr\u0161etku zagreba\u010dke Akademije likovnih umjetnosti, kada je sa za\u010dudnim uspjehom kro\u010dio na likovnu scenu prihva\u0107en i od publike i od kritike, ni\u017eu\u0107i djela, izlo\u017ebe i priznanja, Ivan\u010di\u0107 se predstavio prili\u010dno komornom, metafizi\u010dkom, plo\u0161no konstruiranom, koloristi\u010dki vrlo zanimljivom i stati\u010dki uvjerljivom shemom grada, kao neke vrsti unutra\u0161nje jezgre pripadnosti i sabirali\u0161ta utisaka. Ti su utisci u stani\u0161tima veduta ve\u0107 na po\u010detku dali naslutiti smjer prema unutra\u0161njem svijetu subjekta. Neke vrsti intimizam i \u010dak, prili\u010dno zaklju\u010dana osobnost sa sluhom spremnim na rafinirani zvuk, tijekom vremena je decentno iskora\u010dio iz prostorne zadanosti svojih, figurativnih vizura u gotovo apstraktno polje ipak prepoznatljive, pejza\u017ene predilekcije. Unaprijed zadana sklonost, kao genius loci<\/em> imaginacije, bila je i ostala crvena istarska zemlja. Slikar Ivan\u010di\u0107, laganim hodom u promjenu, ostaje jo\u0161 uvijek na nekim postavkama iz najranijih slika. Prva takva pretpostavka je kompozicija. Su\u010deljavanje ploha i njihov, ritmi\u010dki mi\u0161ljen me\u0111uodnos insinuira i tek nazna\u010duje dubinski aspekt perspektive. U najnovijem ciklusu neodoljivo zaziva dubinske procjepe vertikalne perspektive. Silnice pogleda \u010ditaju slojevitost povr\u0161ine \u0161irokih polja zemlje izmje\u0161ane s kamenom. Kadar nikada nema prednje i stra\u017enje zone, ali po pravilu ima gornje i donje slojeve \u017eivota. Oni se nikada ne uvr\u0161tavaju nizanjem u frizeve, ve\u0107 stati\u010dki \u010dvrstim konstruiranjem zemljanih blokova koji su potencijalno trusni i u \u010dije najdublje dubine prodire svjetlost. Ta se iluzionirana svjetlost u dubinama zemaljskih slojeva kasetira u pretince izabranih koloristi\u010dkih monolita, nazna\u010duju\u0107i \u017eivot koji postoji, klju\u010da i buja iznutra.<\/p>\n Tako podjeljeno polje ploha koje se me\u0111usobno dinamiziraju razli\u010ditim proporcionalnim vrijednostima, razli\u010ditim koloristi\u010dkim rasterima i rafiniranim poigravanjem dosega tonske skale, nanovo se dijeli unutar sebe vertikalnim ili dijagonalnim trakama, zonama, potezima i parceliziranim strukturama geste. Gesta je po pravilu smirena vi\u0161ekratnim ponavljanjem gusto nanesenih slojeva boje, sa sve \u010de\u0161\u0107im sitnim procjepima bjeline na koje se gdjekad intervenira prodorom kontrastne mrlje (manjeg poteza).<\/p>\n Takav je autorski uzus svakako na tragu propitivanja impresije vlastitog prirodnog okoli\u0161a, ali je isto toliko i osmi\u0161ljeni poligon za izra\u017eavanje bojom kao najbitnijim likovnim elementom Ivan\u010di\u0107eva slikarskog jezika. Na ovim je slikama sve subjektivno ali ponukano vanjskim, univerzalnim principima gradbe. Na ovim je slikama isto tako sve gotovo apstraktno, ali isto tako ponukano vanjskim, univerzalnim principima prepoznatljive forme. Tlo je, mi\u0161ljeno kao zemlja, baza i oslonac, arhetipski svijet subjekta-svjedoka. Baza. Po\u010detak. \u010cvrstina. Ure\u0161en svjetlo\u0161\u0107u, taj se princip zemaljske \u010dvrstine razgra\u0111uje u \u010dulni, pa i strastveni princip vje\u010ditog vra\u0107anja istom<\/em>.<\/p>\n Ne mogu izbje\u0107i na poslijetku, dodir s pro\u0161lo\u0161\u0107u i tradicijom. Onaj korpus uzora iz ranog, europskog poslijera\u0107a pedesetih i \u0161ezdesetih godina netom minulog stolje\u0107a. Primjerice, rani Antoni T\u00e1pies (ne po kompoziciji ve\u0107 po strukturi slikarskoga traga i nekoj vrsti rukopisa): “Izgri\u017eene plohe, napukline, razgoli\u0107eni predjeli prenose osje\u0107aj slojevitosti razine\u2026Naslikane plohe \u010dine se istro\u0161enima dugim trajanjem\u2026Manualni procesi zbog istovjetnosti formi determiniranih vremenom, \u010dine od elegancije prirodan ishod djelomi\u010dne destrukcije\u2026”<\/p>\n Svakako tu je i Nicolas de Sta\u00ebl, sa svojim dekorativno-figurativnim obojenim blokovima ritmi\u010dki raspore\u0111enih kvadrata instaliranih u kompozicije koje sadr\u017ee figurativnu konotaciju, njegov kolorit koji pokazuje visok stupanj manevriranja u svijetu jarkih boja, stil koji naposlijetku, dopu\u0161ta da ga se vidi figurativnim iako, istovremeno sadr\u017ei naro\u010ditu sklonost apstrakciji.<\/p>\n Hari Ivan\u010di\u0107 tako, u nizu gotovo istovjetnih prizora, razara monolit svoje nekada\u0161nje zatvorenosti. Svakim novim izlo\u017ebenim iskorakom, granice se slikarske slobode otvaraju. On to radi postupno, sporo, gdjekad i boja\u017eljivo, ali po pravilu rezultat vidimo utvr\u0111enim i sigurno izvedenim postupkom, koji \u0107e se (slutim) te\u0161ko odvojiti svoga pejza\u017enog konteksta. Zemlja ostaje: matrica\u2026metrika\u2026majeutika\u2026mit\u2026 Rasvjetljena, ona rasplamsava boje: spektar toplih (po izvoru sunca) i spektar hladnih (po izvoru mjeseca) i naslutivi spektar artificijelnih (po izvoru unutra\u0161njeg isku\u0161avanja novih mogu\u0107nosti).<\/p>\n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “Tlo je, mi\u0161ljeno kao zemlja, baza i oslonac, arhetipski svijet subjekta-svjedoka. Baza. Po\u010detak. \u010cvrstina. Ure\u0161en svjetlo\u0161\u0107u, taj se princip zemaljske \u010dvrstine razgra\u0111uje u \u010dulni, pa i strastveni princip vje\u010ditog vra\u0107anja istom<\/i>.”<\/p>\n Nata\u0161a \u0160EGOTA LAH, svibanj 2001.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"tekstovi_POST.php","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/166"}],"collection":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=166"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/166\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1507,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/166\/revisions\/1507"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=166"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=166"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=166"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Nata\u0161a \u0160EGOTA LAH, svibanj 2001.<\/h5>\n<\/p>\n