<\/p>\n
Sre\u0107a brzog nala\u017eenja vlastitog prostora i vlastitog znaka mo\u017ee potamniti ili izblijediti pod pritiskom samozadovoljenog ponavljanja. Me\u0111utim, \u0161teta bi isto tako bila ispustiti prona\u0111enu nit odustati od ste\u010denog ( problemskog, motivskog, disciplinarnog ) podru\u010dja, a ne nastojati i\u0107i dalje, produbljivati i razra\u0111ivati naslu\u0107ene izvedbene izvode, ogranke ili pritoke. Kad je rije\u010d o tradicionalnom mediju slikarstva i ve\u0107 klasi\u010dnom \u017eanru krajolika, \u010dinilo se da su sve mogu\u0107nosti odvno iscrpljene i temeljne opcije potro\u0161ene u djelima prethode\u0107ih nara\u0161taja.<\/p>\n
Hariju Ivan\u010di\u0107u je ipak uspjelo progovoriti na uvjerljiv i autenti\u010dan na\u010din o slojevitoj vizualnoj istini istarskog pejza\u017ea. Odlu\u010dio se za kreativno svjedo\u010denje ambijenta u kojemu je ro\u0111en i u kojemu \u017eivi i djeluje, te je odmah po zavr\u0161enom studiju prionuo na posao. Kroz ne\u0161to vi\u0161e od desetlje\u0107a rada stvorio je ve\u0107 relevantan opus, koherentan i homogen, kako u odnosu prema dominantnom tematskom poticaju, tako i prema ozbiljnim metjejskim premisama. Krenuo je od vi\u0111enog i do\u017eivljenog, ali nije kaptirao bje\u017ene impresije niti atmosferske mijene nego je predmetni svijet ispred svojega \u0161tafelaja u kadru reducirao na osnovne ritmove, na bitne simbole, na logiku gravitacije uz pretenziju istan\u010dane sublimacije.<\/p>\n
Od samog po\u010detka Ivan\u010di\u0107 je slikao zavi\u010dajnu zemlju gledanu iz pti\u010dje perspektive, iz visine (s vrha stojnog bre\u017euljka), onako kako se zemlja razastire u prote\u017enosti koja kao da te\u017ei beskraju. Na plohama njegovih slika polja, ledine ili proplanci ni\u017eu se horizontalno s uskim pojasom obzorja ispod samog gornjeg ruba. Taj ostatak \u201cneba\u201d nema vi\u0161e nikakvu mimeti\u010dku funkciju, ali dobro dolazi kao orijentir neravnodu\u0161nog usmjerenja slike, kao signal da se silnice slike spokojno talo\u017ee jedna na drugu i da ih sila te\u017ee privla\u010di, vu\u010de prema dolje .<\/p>\n
Na prvim Ivan\u010di\u0107evim slikama na horizontu su se jo\u0161 znali ukazati vitki \u010dempresi i pokoji kubus ku\u0107e, pa je slika zadobijala prepoznatljivija, denotativnija svojstva, stanovitu \u201cmetafizi\u010dku dimenziju\u201d s odgovaraju\u0107om melankolijom proteklosti, s patinom davnih dana. Uklanjaju\u0107i i zadnje ostatke ambijentalne \u201cilustrativnosti\u201d slikar to nije u\u010dinio u svrhu pribli\u017eavanja apstrakciji, nego iz potrebe \u0161to ja\u010deg nagla\u0161avanja eminentno likovnih karakteristika vizualnog predlo\u0161ka, a dakako i strukture nanosa kori\u0161tene tvari.<\/p>\n
Moramo se, po tko zna koji put, prisjetiti slavne krilatice kako treba obra\u0111ivati svoj vrt, ustrajati na sustavnom kori\u0161tenju tla na kojem smo se zatekli. U slu\u010daju Harija Ivan\u010di\u0107a obrada vrta nipo\u0161to nije doslovna (niti je pejza\u017e pod Buzetom vrtne pitomosti), ali tretman slike ima svojstva nalik kopanju, oranju, prevrtanju brazdi, plijevljenju suvi\u0161nih dodataka. Naime, boja je nano\u0161ena u gustim slojevima, koji kao da se me\u0111usobno pretapaju ili dijelom preklapaju, prelaze\u0107i jedan preko drugog, ali ne prekrivaju\u0107i donji sloj u potpunosti. Hrapavost, reljefnost pigmenta tako\u0111er nosi ne\u0161to izravnog, odlu\u010dnog, \u201dte\u017ea\u010dkoga\u201d, tako da slika, unato\u010d organiziranosti i sre\u0111enosti, zadr\u017eava u sebi napon organskog \u017eivota, sposobnost da se takore\u0107i sama iz sebe obnavlja.<\/p>\n
\u010cini se da Hariju Ivan\u010di\u0107u uspjeva pomiriti \u201cmateri\u010dku ekstazu\u201d enformelisti\u010dke provenijencije sa strukturalnim shva\u0107anjem komponiranja kadra. U tome mu poma\u017ee temeljna strogost samoga motiva, \u010dinjenica da je parcelacija krajolika i sama geometri\u010dna, da su nizovi pregrada i \u017eivica uglavnom ortogonalni, a da su brazde oranica nu\u017eno paralelne. Ivan\u010di\u0107eve slike redovito su slo\u017eene odmjerenom ritmizacijom usporednih pojaseva, znala\u010dkim supostavljanjem tamnijih i svjetlijih dionica, ujedna\u010denom razmjenom tektonskih \u201carza\u201d i \u201cteza\u201d.<\/p>\n
Slikarev pogled na zemlju povremeno se doima poput pogleda na morsku pu\u010dinu, jer je vidi i interpretira u protegama njezine elementarnosti, osje\u0107a joj narav mo\u0107ne suzdr\u017eane pokrenutosti spomo\u0107u gustog valovlja. \u010cak se i kromatski Ivan\u010di\u0107 znade pribli\u017eiti marinama, prepu\u0161taju\u0107i se izazovu neodoljivog plavetnila ili zvu\u010dne modrine. Ali prete\u017ene boje njegovih naslova izvu\u010dene su iz istarske pedolo\u0161ke karte, te govore o bijelim, sivim i crvenim zemljama. Dok sa crvenom znade do\u0107i i do \u017earkih, plamte\u0107ih odsjaja, u svim ostalim solucijama preferira zatvorenije, prigu\u0161enije, zagasitije registre, s time da iz prividnoga ugara u detalju znade buknuti poneki sna\u017eniji naglasak.<\/p>\n
Na ekranima Ivan\u010di\u0107evih platna redaju se paralelni potezi, jedna iznad druge teku pruge ili vrpce odgovaraju\u0107ega tonaliteta, tvore\u0107i desetak ili \u010dak vi\u0161e vertikalnih razina. Blagi pomak od vodoravnosti daje im odre\u0111eni dinamizam, a pjege i mrlje temperamentalnog duktusa znatno o\u017eivljuju lineralne direktrise. Svjestan ve\u0107 opasne prevlasti na\u010dela horizontalne organizacije kadra, slikar u novije vrijeme rado interpolira elemente \u201cnaru\u0161avanja\u201d ili \u201cprekida\u201d strukturalnog kontinuiteta, a u svrhu stvaranja ili postizanja ravnote\u017ee na kompleksnijim kompozicionim premisama. Glazbenim jezikom progovorili bismo o staccato<\/em> \u2013 efektu ili o uvo\u0111enju namjernih \u201c\u0161umova\u201d u prostore \u010diste tonalnosti.<\/p>\n Zaklju\u010duju\u0107i prikaz aktualne faze Ivan\u010di\u0107eva slikarstva visoko \u0107emo valorizirati vrline njegove gestike i kromatike i iskazati po\u0161tovanje njegovoj vjernosti ishodi\u0161nim po\u010delima, ali ne\u0107emo propustiti odati hvalu i njegovoj potrebi postupnog oboga\u0107ivanja problemskih raspona, odati priznanje njegovoj vokaciji da ne zastane na ve\u0107 postignutom nego da jo\u0161 jednom (i uvijek iznova) propita razloge i mogu\u0107nosti vlastite intrepetacije svijeta uz koji je emotivno i egzistencijalno vezan.<\/p>\n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “Naime, boja je nano\u0161ena u gustim slojevima, koji kao da se me\u0111usobno pretapaju ili dijelom preklapaju, prelaze\u0107i jedan preko drugog, ali ne prekrivaju\u0107i donji sloj u potpunosti. Hrapavost, reljefnost pigmenta tako\u0111er nosi ne\u0161to izravnog, odlu\u010dnog, \u201dte\u017ea\u010dkoga\u201d, tako da slika, unato\u010d organiziranosti i sre\u0111enosti, zadr\u017eava u sebi napon organskog \u017eivota, sposobnost da se takore\u0107i sama iz sebe obnavlja.”<\/p>\n Tonko MAROEVI\u0106, kolovoz 2007.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"tekstovi_POST.php","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/170"}],"collection":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=170"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/170\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1509,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/170\/revisions\/1509"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=170"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=170"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=170"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Tonko MAROEVI\u0106, kolovoz 2007.<\/h5>\n<\/p>\n