<\/p>\n
Zapo\u010dev\u0161i s panoramskim vi\u0111enjem istarskih gradova, ekstrahiranjem njihovih kristali\u010dnih nakupina i sintetiziranjem piramidalnih aglomeracija po vrhovima bre\u017euljaka, slikar Hari Ivan\u010di\u0107 ve\u0107 vi\u0161e od punoga desetlje\u0107a sustavno i isklju\u010divo slika svoj do\u017eivljaj zavi\u010dajnoga tla, istarske zemlje. Ako mu je vizura od samoga po\u010detka bila visoko postavljena, gledaju\u0107i iz \u201epti\u010dje perspektive\u201c na odabrana naselja i udaljene ku\u0107e \u2013 tek s ponekim \u010dempresom u susjedstvu, da poslu\u017ei kao reper i orijentir \u2013 postupno se vidik zenitalno usmjerio na krajolik, sagledao zemljinu povr\u0161inu sasvim en face<\/em>, dokinuo bilo kakvu referenciju na obzorje i zra\u010dna prostranstva. Vrlo odlu\u010dno su Ivan\u010di\u0107eve slike zadobile iznimnu koherenciju kadra: sve na njima predstavljeno bilo je u jedinstvenom prvom planu, u plo\u0161noj projekciji, bez sugestija pozadine, daljine, dubine.<\/p>\n Mo\u017eda bismo mogli pridodati kako je, kompenzativno, na njegovim kompozicijama postupno ja\u010dala uloga pigmenta, kako su reljefni nanos boje i nagla\u0161eni kontrast parcela na slici preuzeli funkciju dinamiziranja plohe. Ljubav prema motivu zemlje imala je povode u osje\u0107aju sli\u010dnosti izme\u0111u obrade slikarskog platna i obra\u0111ivanja plodnoga polja. Istina, ne ore se niti kopa ki\u010dicom i lopaticom, ali se analogno utiru brazde i prevr\u0107u slojevi materije, pa dok pod utjecajem sunca livade i oranice zadobivaju uvijek novi izgled i primaju bujan \u017eivot svjetlosnih mijena, pod rukom likovnog demijurga kompozicije odabranih elemenata na platnu nude organsku \u017eivost uskla\u0111enih kromatskih odnosa.<\/p>\n Ve\u0107 je i u urbanim panoramama Hari Ivan\u010di\u0107 dobro naslutio kako plo\u0161nost ne mora biti ni monotona ni jednozna\u010dna. Slikaju\u0107i zidove starih ku\u0107a znao je i adekvatno interpretirao njihovu nepostojanost i amfibijsku narav. Naime, iza aktualnog im lika nazirala se pro\u0161lost, patina koja se lju\u0161tila upu\u0107ivala je na logiku \u201edugoga trajanja\u201c i na faktor neravnodu\u0161ne vremenitosti. Poetika enformela odgovaraju\u0107e je valorizirala napetost izme\u0111u privida i egzistencije, dapa\u010de posebno honorirala ambigvitet tro\u0161ne i propadljive tvarnosti.<\/p>\n Okrenuv\u0161i se definitivno maj\u010dici Gei, a u liku rodne Istre, Hari Ivan\u010di\u0107 je sretno zaokru\u017eio univerzalne i regionalne poticaje. Priklanjanje livadama i proplancima, poljima i me\u0111ama istodobno je zna\u010dilo i uva\u017eavanje zemljomjerstva, geodetskih podloga i geometrijskih premisa organizacije prostora. Stoga je autonomiju slike njegovao na na\u010din \u201eapstraktnog pejza\u017eizma\u201c, strukturalnih tendencija bliskih Poliakoffu i De Staelu (ne geometrijski radikalnih, konstruktivno strogih na na\u010din Mondriana ili Mortensena) \u2013 a u na\u0161oj sredini Glihi i \u0160imunovi\u0107u. Me\u0111utim, kako je pritom nastavio insistirati i na snazi osobnoga otiska, na temperamentnosti rukopisa i afektivnoj vrijednosti duktusa, podr\u017eanog zvu\u010dnim koloritom, njegovo je slikarstvo zadr\u017ealo i lirsku, \u201eta\u0161isti\u010dku\u201c komponentu, te na neki na\u010din sa\u017eimlje iskustva modernisti\u010dke pikturalnosti.<\/p>\n Ivan\u010di\u0107ev genius loci<\/em> zadobio je pe\u010dat kozmi\u010dkih razmjera, a susljedno tomu i prepoznatljivost u kozmopolitskim, inozemnim protegama kao pars pro toto<\/em>. Intenzitet jukstaponiranih pojaseva boje, dinamika preplitanja vodoravnih, okomitih i dijagonalnih silnica, \u017eestina nanosa i trenja raznorodne tvari, sve je to tvorilo likovnu uvjerljivost slikareva idioma. Njegova nastojanja i dalje idu smjerom energi\u010dnog podvrgavanja vi\u0111enoga snazi osobne interpretacije i homogenosti svjetlosne emanacije krajolika u kadru. Nata\u0161a \u0160egota Lah odavno je istaknula metriku i matricu, majeuti\u010dnost i mitskost Ivan\u010di\u0107evih kreativnih rje\u0161enja, a s na\u0161e bismo strane tomu pridodali materi\u010dnost i monumentalnost, metodi\u010dnost i metamorfozu predlo\u0161ka.<\/p>\n Ustraju\u0107i na daljnjoj razradi svojega do\u017eivljavanja pejza\u017ea i shva\u0107anja slikarskog djelovanja kao integralnog procesa, Hari Ivan\u010di\u0107 je \u2013 najprije slu\u010dajno i nehotice \u2013 otvorio nedavno i (ne)malu pukotinu u svom sustavu, \u010dak doslovnu perforaciju i rez u tkivu slike. Naime, razderano platno ukazalo je na donji sloj ili, doslovni, drugi plan, to jest na prethodno slikane i ranije obra\u0111ene povr\u0161ine. Kod ovoga slikara jama\u010dno nije bila rije\u010d o konceptualnom prodoru, o nasljedovanju Fontanine geste zarezivanja teksture kako bi se prodrlo u \u201eonostrano\u201c, u smisao s onu stranu slikanja uop\u0107e. Kod Ivan\u010di\u0107eva kidanja i rezanja platna postaja bitnom znati\u017eelja naspram plodne konfrontacije dviju faza, dvaju slojeva ili dvaju entiteta slike. Kaptiranje slu\u010daja, uklju\u010divanje stanovite aleatori\u010dnosti ili ludi\u010dnosti, na\u0161 je slikar prihvatio kao \u0161ansu i izazov oboga\u0107enja fakture, ku\u0161nju stvarnog \u201eprodubljenja\u201c zahtjevne problematike \u017eivota oblika.<\/p>\n Prate\u0107i u vi\u0161e navrata rast i razvoj slikarskog opusa Harija Ivan\u010di\u0107a, uva\u017eavali smo s razlogom odmjerenost i ulan\u010danost njegovih mijena. I sada\u0161nji iskorak primamo vi\u0161e kao evolutivni \u010din negoli kao radikalni prijelom, jer vjerujemo u opravdanost njegovih odluka, kojima ne zatvara vrata kru\u017enom kretanju i spiralnom zrenju na temeljima tradicije i na podlozi ve\u0107 vlastite ekspresivne ste\u010devine. Vjerujemo kako ne\u0107e iznevjeriti svoja afektivna polazi\u0161ta i mjeru dokazane likovne osjetljivosti, a time \u0107e potvrditi svoje ve\u0107 nezaobilazno mjesto u novijem hrvatskom slikarstvu.<\/p>\n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “Kod Ivan\u010di\u0107eva kidanja i rezanja platna postaja bitnom znati\u017eelja naspram plodne konfrontacije dviju faza, dvaju slojeva ili dvaju entiteta slike. Kaptiranje slu\u010daja, uklju\u010divanje stanovite aleatori\u010dnosti ili ludi\u010dnosti, na\u0161 je slikar prihvatio kao \u0161ansu i izazov oboga\u0107enja fakture, ku\u0161nju stvarnog \u201eprodubljenja\u201c zahtjevne problematike \u017eivota oblika.”<\/p>\n Tonko MAROEVI\u0106, lipanj 2010.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"tekstovi_POST.php","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/173"}],"collection":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=173"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/173\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1510,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/173\/revisions\/1510"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=173"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=173"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=173"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Tonko MAROEVI\u0106, lipanj 2010.<\/h5>\n<\/p>\n