<\/p>\n
Dvoslojnost i\/ili vi\u0161eslojnost slika Harija Ivan\u010di\u0107a je apsolutna novina u na\u0161im i svjetskim relacijama, barem koliko je autoru ovih redaka poznato. Skoro godinu i pol dana, kako tvrdi autor, odvajale su se i padale uljene boje s platnene povr\u0161ine maksimalno zasi\u0107ene materijalom, nakon \u010dega ih je skupljao s poda i repetitivno nanosio na okomitu povr\u0161inu. Ta je, u biti mu\u010dna i frustriraju\u0107a situacija navela Ivan\u010di\u0107a na oslikavanje vi\u0161e slojeva platna (dva do tri) koja aplicira jedno na drugo.<\/p>\n
Najbli\u017ei povijesni primjer sli\u010dne inovativne prakse bila bi djela argentinsko \u2013 talijanskog slikara Lucioa Fontane (1899.-1968.) i njegov spacijalizam koji \u010dine jednoli\u010dno obojane monokromne slike, perforirane ili razrezane o\u0161trim predmetom. Fontana je destrukcijom sliku opredmetio, pokazao nam da uz ”ono ispred” (reprezentacija) postoji i ”ono iza”, tj. da slika kao predmet ima tri, a ne samo dvije dimenzije. Njegova revolucija funkcionira na razini koncepta i od tog se pojma puno ne odmi\u010de, iako mo\u017eemo govoriti i o estetskim dimenzijama materijalizacije ideje.<\/p>\n
Za razliku od toga, Ivan\u010di\u0107 se slikarstva ne odri\u010de, ve\u0107 ga \u2013 naprotiv \u2013 umno\u017eava; oslika najprije jedno platno na koje navla\u010di drugo (i tre\u0107e), te ga opet oslikava. Nakon \u0161to je drugo platno slikarski odre\u0111eno para ga, razrezuje, pa tako u procijepu poderotine mo\u017eemo vidjeti ono \u0161to je ispod. Drugim rije\u010dima, mi ne znamo kako izgleda cijelo prvo platno, jer nam je dano vidjeti tek jedan njegov dio \u010dime nam se name\u0107e ideja palimpsesta \u2013 pergamenta s kojega je stari tekst ostrugan da napravi mjesta novom. Rije\u010d je o podsje\u0107anju koje ne vodi na pravi put, jer autor slojeve slike ne stru\u017ee niti ih naknadno doslikava, ve\u0107 oslikana platna sla\u017ee kao \u0161to tkalci sla\u017eu tepihe \u2013 jedan na drugi. Prije \u0107e biti da je rije\u010d o kriptografskom ustroju informacije, o likovnim porukama koje su nam skrivene, a za koje znamo ili barem naslu\u0107ujemo da postoje i na onim mjestima koja su zastrta gornjim prikazom.<\/p>\n
A \u0161to to slika Ivan\u010di\u0107? Krajobraz – poput O. Glihe, F. \u0160imunovi\u0107a ili J. Jande i to onaj zavi\u010dajni, istarski (E. Kokot, Q. Bassani, E. Murti\u0107 \u2026). Perspektiva je pti\u010dja, a uski rub obzora u gornjem dijelu slike osigurava motivsko prepoznavanje. Ali to ve\u0107 poodavno nije pejza\u017e figurativnih ishodi\u0161ta koji vodi do (asocijativne) apstrakcije, jer su povr\u0161ine toliko treperave, iritantno vibrantne, opti\u010dki osciliraju\u0107e, razli\u010ditih kromatskih frekvencija i valerskih pretapanja, da je oko promatra\u010da izgubilo \u010dvrstu to\u010dku, siguran oslonac koji bi vodio od sredi\u0161ta prema rubovima ili bilo gdje od bilo kuda. Sve je sredi\u0161te i sve je rub i mi smo \u2013 kao i slikar prije toga \u2013 uvu\u010deni u sliku koja vi\u0161e nije samo objekt, ve\u0107 i subjekt; mi ne gledamo samo nju, ve\u0107 i ona nas, kako je to jo\u0161 osamdesetih godina 20. stolje\u0107a tvrdio slovenski slikar Bojan Gorenec. To nije Wildeova Slika Doriana Greya<\/em> (1890.), ali nije ni predaleko od nje, jer kao \u0161to slikar slika sliku, tako i slika ”slika” (odre\u0111uje, zrcali, odslikava) slikara.<\/p>\n Naravno da \u0107emo se sjetiti Pollocka i njegove tehnike drippinga<\/em> koja ga je ”uvla\u010dila” u sliku i \u010dinila dijelom slikanoga polja, ali Pollock je slikao na podu, bez odmaka, dok Ivan\u010di\u0107 to radi na \u0161tafelaju. Razlika je u elevaciji od 90\u00b0, a u oba slu\u010daja rezultati su (na jednoj od mogu\u0107ih razina) jednaki ili sli\u010dni; povr\u0161ina je reljefna, materi\u010dka (poput enformela), izuzetnih taktilnih i hapti\u010dkih osobina i koloristi\u010dki bogata. Ako se podsjetimo da Ivan\u010di\u0107 uljene boje kojima slika skuplja s poda, jer ih materijom optere\u0107ena povr\u0161ina ne mo\u017ee prihvatiti, te ako znamo da slika slikarskom lopaticom, tada \u0107e nam biti jasno da je rije\u010d o sli\u010dnom, a opet tako razli\u010ditom postupku i rezultatu.<\/p>\n Slikareva vodoravna zemlja gledana iz zraka (krajolik) uzdigla se i doslovce, te postala okomiti zid na \u010dijem, oblicima i bojama prebogatom licu kao da naziremo znakove, slova, rije\u010di koje ta vibriraju\u0107a raznolikost izaziva. T. Maroevi\u0107 usporedio je prije tri godine Ivan\u010di\u0107evu zemljinu koru sa zemljinom ko\u017eom, \u0161to je mo\u0107na prispodoba koja mo\u017ee opstati i u slu\u010daju arhitekture \u2013 zida \u010dija je kora (\u017ebuka) ko\u017ea zgrade.<\/p>\n Istarsko fresko slikarstvo (tehnika koja zahtijeva veliku brzinu rada) ili slika M. Detonija Fantazija oronulog zida<\/em> (1938.), odveli bi nas predaleko, u neke zavi\u010dajne ili romanti\u010dne teme koje su ispod razine Ivan\u010di\u0107evog umjetni\u010dkog habitusa.<\/p>\n Stoga je potrebno naglasiti da je rije\u010d o izvornom, samorodnom i inovativnom slikarstvu i slikarskom postupku od kojega tek trebamo o\u010dekivati nova iznena\u0111enja.<\/p>\n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<\/p>\n “Dvoslojnost i\/ili višeslojnost slika Harija Ivan\u010di\u0107a je apsolutna novina u našim i svjetskim relacijama, barem koliko je autoru ovih redaka poznato. Skoro godinu i pol dana, kako tvrdi autor, odvajale su se i padale uljene boje s platnene površine maksimalno zasi\u0107ene materijalom, nakon \u010dega ih je skupljao s poda i repetitivno nanosio na okomitu površinu”<\/p>\n Berislav VALUŠEK, srpanj 2013.<\/p><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"tekstovi_POST.php","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181"}],"collection":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=181"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1512,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181\/revisions\/1512"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=181"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=181"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hariivancic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=181"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Berislav VALU\u0160EK, srpanj 2013.<\/h5>\n<\/p>\n